Austrijsko skijalište Semmering jako dobro se prilagodilo pandemiji koronavirusa.

Razglasom pozivaju skijaše da se poredaju u redovima, da nose maske FFP2 i poštuju mjere distanciranja.

No bez obzira na mjere predostrožnosti, činjenica da neki Austrijanci uopće skijaju izazvala je bijes drugih koji su zaglavili u zatvorenom prostoru tijekom trećeg zaključavanja zbog koronavirusa u zemlji.

Među onima koji skijaju na stazama je i poslovni čovjek Robert Buchmeyer, strastveni skijaš od svoje šeste godine.

Budući da su hoteli i dalje zatvoreni za sve osim za poslovne putnike, morao je ukinuti godišnji jednodnevni skijaški odmor.

Umjesto toga okrenuo se jednodnevnim izletima na neka od 250 skijališta u zemlji, uvijek opremljen maskom FFP2 koja je sada obavezna.

“To je dobro za nečije zdravlje, boravak na otvorenom na svježem zraku,  trenutno baš i nemamo nekog drugog izbora”, rekao je Buchmeyer za AFP.

 Emocionalna odluka 

“Doista je postalo masovno podijeljeno”, govori bivša olimpijska skijašica i umirovljena edukatorica skijanja Nicola Werdenigg.

Werdenigg kaže da ove zime neće skijati kako bi pokazala solidarnost – odluku koju bi očekivala i da će je nametnuti političari širom Europske unije.

Za razliku od ostalih skijaških odredišta poput Francuske koja je zauzela jaču liniju, Austrija je dopustila da se njezine žičare ponovno otvore za lokalno stanovništvo na Badnjak.

Mnogi sumnjaju da su ekonomski razlozi utjecali na odluku da liftovi ostanu otvoreni.

Prema austrijskom institutu za ekonomska istraživanja, politički dobro povezana skijaška industrija generira oko 3 posto nacionalnog BDP-a.

No odluka je bila i duboko emocionalna, kaže Rudolf Muellner, povjesničar sporta sa Sveučilišta u Beču.

Nakon što je Austrija šokovima 20. stoljeća iz glavnog carstva transformirala u kršu, Muellner kaže da je skijanje toj zemlji dalo “šansu da se predstavi na svjetskoj pozornici”, postajući ” glavni motor identiteta”.

Poslijeratna Austrija uspostavila je dominaciju u sportu i brzorastuća srednja klasa hrlila je u odmarališta kako bi oponašala  profesionalce.

Tinejdžerice su svoje spavaće sobe ukrašavale plakatima skijaša u prirodnoj veličini.

‘Bacanje skija’

Do 1990-ih dvije trećine Austrijanaca redovito je skijalo. Danas, nakon tri desetljeća, to je samo jedna trećina, prema podacima Instituta za istraživanje razonode i turizma.

Šef instituta Peter Zellman kaže kako će nedavna borba protiv “skijanja” samo dodatno oštetiti imidž sporta.

A nisu ni sva skijaška odredišta zadovoljna vladinim postupcima.

Iako istočna odmarališta poput Semmeringa mogu privući skijaše iz Beča i njegovih gusto naseljenih predgrađa, na zapadu oko polovice svih skijaša obično dolazi iz Njemačke.

Bez stranih turista, padine su uglavnom puste. Njihovo održavanje značilo bi velike gubitke.

Već je nekoliko tamošnjih žičara odlučilo zatvoriti.

“U osnovi su otkazani zimski turizam i sport, a to je ekonomska katastrofa koju ćemo shvatiti tek za pola godine”, kaže Zellmann.

Iako Zellmann predlaže da se hoteli i restorani također otvore po strogim propisima – sličnim putem kao i susjedna Švicarska – mnogi skijaši kažu da razumiju bijes nekih svojih sunarodnjaka.

“Postoji određena nepravednost”, kaže 32-godišnja učiteljica Tanja koja se radovala što će sa svojim partnerom skijati  u padinama Semmeringa.

Kaže da suosjeća sa svojim učenicima i njihovim roditeljima zaglavljenim kod kuće i priznaje da bi zatvaranje žičara moglo pomoći povratku osjećaja jedinstva u zemlji.

“Ali možda tijekom pandemije nema poštenja”, dodaje ona.