U Njemačkoj i Austriji migracija se prvenstveno promatra iz perspektive sigurnosne politike.Imigracija se u osnovi vidi kao izazov. Teroristički napadi u Europi, uključujući napade na austrijsko i njemačko tlo, pojačali su to gledište.
Socijalni, politički i ekonomski potencijal svojstven migraciji obično se zanemaruje u percepciji javnosti. Ipak, postoji mnogo primjera koji pokazuju ovaj potencijal, posebno dvojica Nijemaca iz turske migrantske pozadine koji su razvili Pfizerovo cjepivo COVID-19.
Jedan od razloga ograničene percepcije migracija u Njemačkoj i Austriji je neuspjeh obje zemlje da unaprijede nacionalnu integracijsku politiku,e. Rezultat, prevladava ozračje skepticizma prema islamu i muslimanima, a javnom raspravom dominiraju glasovi koji tvrde da islam ne pripada Njemačkoj ili Austriji.
To je dovelo do stvaranja opće društvene slike muslimana unutar austrijskih većinskih krugova koja ne odgovara stvarnosti. Da bi se suprotstavile razvoju događaja, austrijska i njemačka vlada poduzimaju da se sustavno i znanstveno uključe u ulogu islama u svojim zemljama.
Ti su napori ostvareni u osiguranju da muslimanska dijaspora održi kvalitetnu vjersku socijalizaciju koja ostavlja malo prostora za inozemni utjecaj.
U svrhu uspostavljeni su instituti i odjeli za islamski vjerski odgoj i teologiju na raznim akademskim institucijama, uključujući Sveučilište Erlagen-Nürnberg i Sveučilište u Beču.
Ovi novi islamski fakulteti moraju ispuniti nekoliko važnih zadataka, istovremeno prevladavajući značajne izazove. Moraju preživjeti u kontekstu akademskog natjecanja, postižući rigorozne standarde istraživanja i poučavanja. Oni moraju istovremeno predstavljati muslimansku pluralnost, izvana kroz međuvjerski dijalog, a iznutra kroz unutarvjerski dijalog.
Moraju uhvatiti svakodnevni muslimanski život u okviru praktične teologije i integrirati ga u socijalnu stvarnost svoje zemlje, pružajući muslimanima način da se utvrde i postave u svoje nemuslimansko okruženje. Pritom imaju priliku ponuditi muslimanima i nemuslimanima koji žive zajedno u Europi mogućnost da razumiju međusobne religije i teologije bez prosuđivanja.
Ovi zadaci postaju izazovniji kad padnu faul pred predstavnicima muslimanskih organizacija. Pojednostavljeno rečeno, pitanje je suverenitet nad tumačenjem islama. Kad sveučilišna istraživanja nisu samo posvećena istraživanju “autentične” povijesti i učenja islama, već pokreću i kontroverzne rasprave, predstavnici muslimanskih organizacija pokušavaju spriječiti takav razvoj događaja.
To je postalo vrlo jasno u pogledu islamskog teologa Mouhanada Khorchidea, koji predaje na Sveučilištu u Münsteru. Islamske udruge pokušale su proglasiti njegove teološke stavove neislamskim i oduzeti mu profesorsko mjesto. Za njih je krajnje praktično znanje o religiji, poznavanje rituala i njihova pravilna praksa.
Određene muslimanske organizacije ne zastupaju samo posebna vjerska ili teološka uvjerenja, već i nacionalne interese. Primjerice, ogranci turske Uprave za vjerska pitanja poznati kao Tursko-islamska unija za vjerska pitanja (DITIB) u Njemačkoj i Tursko-islamska kulturna udruga (ATIB) u Austriji.